Navike se stvaraju od najranije djetinjstva, kako u ostalim područjima života tako i u sudjelovanju u prometu. Promet i sudjelovanje u njemu nam je neizbježno, a često sudjelujemo u njemu u više uloga. Osim toga, nitko nije imun na opasnosti koje donosi promet, a posebno osjetljiva su upravo djeca. Tinejdžeri na svom putu ka samostalnosti su također u rizičnoj skupini kao i svi biciklisti. Prema podacima MUP-a u prometnim nesrećama u Hrvatskoj 2019. godine nastradalo je ukupno 772 djeteta od 0 do 13 godina (ukupno umrli i ozlijeđeni).Stoga je od izuzetne važnosti da se djecu od najranije dobi uči ispravnom ponašanju u prometu.
Edukacija o sigurnosti u prometu nije nešto što traje jedan ili nekoliko sati nego je to proces koji će trajati godinama. Promet je izuzetno složen i zahtijeva niz znanja, sposobnosti i vještina da bi sigurno sudjelovali u njemu – promatranje, slušanje, procjenjivanje, znanje o oblicima i bojama, poznavanje prometnih pravila, kognitivna, psihomotorna, senzorna i perciptivna zrelost.
Naravno, djeca nisu mali odrasli ljudi – fizička i psihička nezrelost dječjeg sustava velika je mana u prometu. Zbog toga, edukaciji moramo pristupiti na njima prihvatljiv i razumljiv način kroz različite svakodnevne situacije. Važno je i da učenje o prometu ne bude zamorno djetetu nego zanimljivo i zabavno. Usađivanje opreza u prometu je potrebno, ali trebalo bi izbjegavati poticanje straha od prometa.
Da bi kao roditelji, prvi učitelji sigurnosti u prometu, mogli djecu naučiti pravilima sigurnog ponašanja prvo morate osvijestiti vlastito ponašanje jer djeca najlakše uče oponašajući. Dakako, oponašat će i dobra i loša ponašanja.
Postoje dvije osnovne vještine koje igraju presudnu ulogu u educiranju djece o sigurnosti u prometu, a to je zaustavljanje i promatranje.
Zaustavljanje u prometu
Djetetovu ima urođenu želju za kretanjem i istraživanjem pa zaustavljanje bez posebnog interesa nije nešto što će dijete jednostavno prihvatiti. U prometu je izuzetno važno da dijete nauči da se mora zaustaviti, da moraju čekati kao i prepoznati mjesto gdje je sigurno zaustaviti se. Pokušajte što češće objašnjavati na kojem mjestu se mora zaustaviti i zašto. Jasno pokažite što je nogostup, a što kolnik. Slobodno čučnite pokraj djeteta i prstom pokažite različite površine i objasnite da se mora stati prije rubnjaka. Kako im stajanje poprilično dosadna i nezanimljiva aktivnost, učinite ju zanimljivijom. Manjem djetetu pokažite vi, veće neka pokaže samo gdje će se zaustaviti pa onda se stupanjem zaustavite na tom mjestu. Ili poskočite koji put na mjestu kako da utvrđujete mjesto gdje ćete stati.
Promatranje u prometu
Promatranje je proces koji obuhvaća više od samog gledanja. Promatranje mora trajati neko određeno vrijeme, određene stvari se moraju primjetiti i protumačiti. Dijete to ne zna i mora ga se naučiti. Kada objašnjavate djetetu prelazak preko zebre, nemojte samo reći „Pogledaj lijevo....“ nego objasnite što da promatra kada pogleda lijevo. Dodatni problem može stvoriti nezrelost djeteta kojoj pomaže samo vrijeme – djeca jednostavno nemaju razvijenu percepciju potrebnu za uočavanje nadolazećih vozila.
Ne zaboravite i da su zvukovi dio prometa pa usmjerite djetetu pažnju i na taj dio, oponašajte kako zvuči automobil, vlak, motor, zvonce bicikla.
Podučavanje sigurnosti na cestama je dug, ponekad naporan proces, ali vi to možete. Korak po korak uz strpljenje i naše tekstove, dijete će polako shvaćati prometna pravila i znati kako upotrijebiti znanje koje ima. U budućnosti ćete si biti zahvalni.
