Koliko se veselimo prvim samostalnim koracima svog djeteta, toliko nas plaše njihovi prvi samostalni koraci preko pješačkog prijelaza - izazov i znak osamostaljenja za dijete, ali izazov i za roditelje. Kada i kako ih naučiti, jesu li oni spremni i jesmo li mi spremni za taj korak njihove samostalnosti.
Stručnjaci spominju dobnu granicu od 10 godina kad su djeca sposobna samostalno sudjelovati u prometu jer im je do tada teško odrediti brzinu i udaljenost automobila. Međutim imamo i primjera puno mlađe djece kao samostalnih pješaka - u Hrvatskoj su to često prvašići dok u Švicarskoj već sa 4-5 godina djeca samostalno idu u vrtić zbog izuzetno visoke prometne kulture i prilagođene infrastrukture.
Djeca su sudionici prometa od samog početka; najčešće prvo kao putnik u automobilu vozeći se iz rodilišta svome domu, a onda kao pješaci uz svoje roditelje i ostale osobe koje se brinu o njima. Šetajući se od najranijih dana, dijete gleda oko sebe, ponajprije u osobe od povjerenja, i upija znanje primjerom. Stoga, budite najbolji mogući primjer sigurnog ponašanja u prometu - vaše ponašanje može biti glasnije od riječi. Razgovarajte s djetetom o tome što radite, upoznajte ga s osnovnim prometnim znakovima i značenju boja na semaforu. Držeći se za ruke, objašnjavajte zašto stajete prije prelaska ceste, kamo gledate, upozorite na loša ponašanja drugih sudionika. Osvijestite problem distrakcija i nemojte koristiti slušalice i mobitele u prometu, a posebno tijekom prelaska ceste. Ohrabrite dijete dok je s vama da ono odredi trenutak kada će zakoračiti na zebru. Neka vam priča što radi, vidi i čuje i proba samo odrediti kada je u redu da krenete preko ceste. To je izvrsna prijelazna faza do samostalnog prijelaza bez odrasle osobe.
Pripremite dijete za put do škole na način da izaberete najsigurniji, a ne najkraći put. Vježbajte zajednički hodanje odabranom rutom više puta i svaki put obucite dijete u odjeće dobro vidljive boje ili s reflektirajućim oznakama te napomenite koliko je važno da bude uočljiv.
Važni koraci koje djeca trebaju usvojiti za siguran prijelaz zebre:
- Stani. Stani blizu ceste ispred zebre (označenog pješačkog prijelaza).
- Pogledaj - lijevo, desno pa opet lijevo.
- Poslušaj. Ako cesta nije dovoljno pregledna, obrati pažnju čuješ li dolazeći automobil.
- Kreni ako nema automobila ili je dolazeći automobil stao. Često se čuje savjet djeci da uspostave kontakt s očima vozača međutim dijete često nije sigurno je li to uspjelo, a ponekad je i nemoguće zbog npr. sunčanih naočala. Zato je najbolje da automobil stane odnosno da dijete vidi da se kotači automobila ne okreću.
- Hodajući prema sredini ceste polako prebaci pogled u desno zbog provjere ide li automobil iz tog smjera.
- Nikad ne trči!
- Nosi vesele, jarke boje s ponekom reflekirajućom trakom ili oznakom. Važno je da te vozači vide!
- Ako ne postoji zebra, isti način je prelaska ceste uz povećan oprez, ali nikad ne izlazi na cestu između parkiranih automobila.
- Nikad ne prelazi cestu gledajući ili pričajući na mobitel niti sa slušalicama u ušima.
